Djeca radnici

Ovo je 13-godišnji dječak,  koji živi veoma težak život.

Zašto on nije u školi, ali se pojavljuje iz  mraka  prljavog i opasnog tunela  rudnika uglja?

Da li je na časovima geologije, tako da jednog dana  može postati premijer?

Odgovor je ne. Sve  ovo je zato što nema imućne roditelje, tako da on mora da radi kao dijete da bi izdržavao sebe pa vjerovatno i roditelje.

Svaki dan on puzi u i iz ovog uskog i dugog tunela više od 50 puta samo da zaradi 30 yuana što je oko 8 KM.

Ovaj prirodni ambijent, gdje neka kineska djeca rade puno radno vrijeme nemaju čistu vodu a kamo li toplu vodu.

 Ovo je mjesto gdje djeca rada  i spava sa svojim odraslim kolegama.

 Ovo je  dnevni obrok koji ne uključuje besplatno mlijeko i besplatna jaja. 

Izvor:  multipletext.com

Šta su to fluorescentni minerali ?

Svi minerali imaju mogućnost da reflektuju svjetlost. To je ono što ih čini vidljivo ljudskom oku. Neki minerali imaju interesantnu fizičku osobinu zvanu fluorescentnost. Ovi minerali imaju mogućnost da privremeno apsorbuju  malu količinu svjetlosti i u istom trenutku da je oslobode.  Ova pojava omogućava mineralu da privremeno promijeni boju.

Promjena boje fluorescentnog minerala je najuočljivija kada se u mraku osvijetli ultraljubičastom zrakom ( zraka koju čovjek ne vidi ).

Jedan od prvih ljudi koji je posmatrao fluorecentnost u mineralu bio je George Gabriel Stokes 1852. godine. Primijetio je sposobnost fluorita da svijetli plavom svjetlošću kada se osvijetli nevidljivim dijelom spektra svjetlosti. Ovaj fenomen je nazvao fluorescencijom po mineralu fluourit. Ovaj naziv je prihvaćen u minelagiji, geologiji, biologiji, optici i u mnogim drugim poljima.

Alija Sirotanović, junak socijalističkog rada

Alija Sirotanović (1914-1990) je bio rudar iz bosanskog gradića Breza, a svoj cijeli radni vijek je proveo u istoimenom rudniku mrkog uglja "Breza". Rođen je u mjestu Orahovo, odrastao je u Trtorićima, blizu Breze kao jedno od devet djece, imao je još šestero braće i dvije sestre.



Sirotanović je bio udarnik i junak socijalističkog rada, koji je 24. jula 1949. oborio svjetski rekord u kopanju uglja. Predsjednik komisije koja je kontrolisala rad objavio je:
"Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone uglja (253-ja kolica),  srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu uglja."

Priča se da je Alija od tadašnjeg doživotnog predsjednika SFRJ-a Josipa Broza Tita jedino tražio veću lopatu. I dobio je jednu takvu, koja je napravljena specijalno za njega i nazvana 'sirotanovićka'. Po jednoj legendi, na Titovo pitanje kako mu može pomoći ovaj je rekao: "Nije moje da tražim, druže Tito, jer ja sam rudar, ali ne pitam za sebe … Kad bi se moglo dovuć’ malo struje u ono moje selo Trtoriće." Kažu da je struja u njegovo selo stigla prije nego što se on iz Beograda vratio! Dobro, možda ne tako brzo - ali je došla.

Jednom prilikom Alija je rekao: "Mi rudari, mi smo naučili ... Meni je bilo lakše raditi u rudniku, u jami dole, neg' na vani. Ja vam vani ne mogu radit ... To sam uvijek govorio i govorim. Mi smo tako obikli, mi rudari, u nas je unišla ona struja, kako kažemo ... jedna ... eto, volja, volja rudarima da idu u jamu i gotovo ... Eto, to je tako u nas ..."

Jedna mala ulica na periferiji njegove Breze, nosi ime Alije Sirotanovića, a u krugu rudnika i danas stoji njegova bista.

Grupa Zabranjeno pušenje posvetila mu je i pjesmu pod nazivom 'Srce, ruke i lopata'. Sirotanović je umro u 76. godini u priličnom siromaštvu.

Izvor: m.novi.ba

Rudarstvo

Rudarstvo obuhvaća pronalaženje i vađenje (eksploataciju) korisnih mineralnih sirovina iz njihovih ležišta u Zemljinoj kori.

Rudarski proizvodi (to su mineralne sirovine) su temeljna poluga za cijelu industriju, pa je osnovna zadaća rudarstva da proizvodi i dostavlja industriji potrebne količine mineralnih sirovina, koje se izravno koriste ili daljnjim postupcima prerade prerađuju u poluproizvode koje ostale industrijske grane koriste pri izradi konačnog proizvoda.

Tragovi rudarske i metalurške aktivnosti iz staroga vijeka dokazuju da je rudarstvo starih civilizacija bilo vrlo razvijeno. U rimskom razdoblju rudarenje je bilo vrlo snažno u svim rudonosnim područjima Carstva. S propadanjem Rimskog Carstva dolazi i do zamiranja rudarstva koje u V st. gotovo nestaje.

U srednjem vijeku prvi su se počeli baviti rudarstvom Slaveni (Češka VIII. i IX. st.).
Dobivanje ugljena počinje u Velikoj Britaniji u IX. st., u Njemačkoj u X. st.

U XVI st. u Njemačkoj i Engleskoj prijevoz iskopane rude konjima koji su vukli željezne vagonete na tračnicama.

 Početkom XVIII. st. počinje se rješavati osnovni problem (odvodnjavanje rudnika) pri prodiranju u veće dubine, i to parnim strojem, koji je prvotno konstruiran za rudarske potrebe podizanja vode.

Osnovni rudarski alati (čekić i dlijeto), nisu se nimalo promijenili od najstarijih vremena pa sve do početka XIX st.!!!

Područje rada u rudarstvu obuhvaća:

1. Istraživanje budućeg ležišta (koristeći geofizičke metode; pokusno, istražno, rudarsko-geološko   bušenje)
2. Eksploatacija (pridobivanje) mineralne sirovine
3. Oplemenjivanje već iskopane mineralne sirovine (u oplemenjivačkom postrojenju odn. separaciji) kojim odstranjujemo jalovu komponentu mineralne sirovine

Površinsko pridobivanje mineralnih sirovina značajnije se počelo primjenjivati tek u XX st.. Ovaj način pridobivanja primjenjuje se za mineralne sirovine koje se nalaze relativno blizu zemljine površine.

 

Jamsko pridobivanje se primjenjuje za dobivanje mineralnih sirovina koje se nalaze u dubljim dijelovima Zemljine kore.

Jamsko pridobivanje je mnogo zahtjevnije od površinskog pridobivanja jer osim osnovne djelatnosti kopanja, zahtijeva čitavu vrstu mjera koje treba da osiguraju siguran rad kao što je: ventilacija, podgrađivanje (djelomično ili potpuno), crpljenje vode, otkrivanje prisutnosti štetnih plinova i zaštitu zaposlenih rudara od njih, poseban način transporta mineralne sirovine.

Ukratko o bageru vedričaru

Bageri vedričari su mašine kontinuiranog dejstva koji se koriste se na velikim površinksim kopovima.
Mogu da rade kao visinski i dubinski bageri. Koriste za rad u suhom ili u vodi. Primenjuje se se za skidanje humusa, otkop šljunka, pijeska, ilovače i gline. Posebno je pogodan za radove na iskopu kanala.

Iako imaju velike učinke, bageri vedričari se dosta rijetko primenjuju jer zahtjevaju dugotrajnu montažu. Osjetljivi su na nehomogen teren i zahtjevaju uređenu radnu površinu za kretanje. Dosta su specifični, tako da je po završetku jednog posla moguća primjena na novom samo ako je posao iste vrste.

Konstrukcija:

Umesto jedne kašike ovi bageri imaju niz vedrica vezanih na beskonačnom lancu, koji klizi na strijeli, koja je obješena i može da se lomi. Vedrice su konstruisane da sijeku zemlju u tankim slojevima.  Kopanje se vrši kretanjem vedrica u smeru prema bageru, koso naviše, dok se pražnjenje vrši okretanjem vedrica oko pogonskog točka. Moguće je bočno pražnjenje vedara. Kreće se na šinama ili gusenicama.

Moguće je instalisati i transportne trake, koje dalje transportuju materijal istovaren iz vedrica.
 Postoje sljedeći tipovi konstrukcije:

•     bager sa prostim nosačem strijele i okretanjem strijele oko jedne tačke,
•     bager sa uređajem za translatorno pomjeranje (korpa u konstantnom nagibu) i
•     bager sa izlomljenom strijelom i translatornim pomjeranjem (kopa izlomljen profil kanala odjednom).

Kod manjih bagera pogon je na naftu, a kod većih pomoću elektromotora, odnosno električne energije.

Pogledajte video:

Kako izgleda život ljudi koji traže zlato

Visoke cijene zlata podstakle su pravu zlatnu groznicu na Obali Slonovače i u Gani. Međutim, posao kopača zlata je užasno težak i oni nerijetko provode po cio dan u dubokim rupama i u blatu radi samo nekoliko grama ovog plemenitog metala. 

Farma kakaoa u blizini grada Bufale u zapadnom delu Obale Slonovače pretvara se u rudnik zlata.

Visoke cijene ovog plemenitog metala podstiču pravu zlatnu groznicu na Obali Slonovače i u Gani.

Iako se kopači nadaju dobroj zaradi, njihov život nije ni malo lak.

Po cio dan provode u rupama tragajući za zlatom.

Na kraju dana, ovako izgledaju plodovi njihovog mukotrpnog rada.

Izvor: stil.kurir.rs 

Tridest trojica

 Film “Trideset trojica” Patriše Rigen je dramatizacija stvarnog događaja iz 2010. – nesreće u Čileu kada se stotinu godina star rudnik bakra i zlata San Hoze urušio nad glavama 33 rudara, koji su ostali zarobljeni 700 metara ispod zemlje.

Film pokušava da prikaže 69 dana agonije zatrpanih rudara, kao i njihovih porodica, na površini zemlje.

Trideset troje rudara, za koje je nedostatak bezbijednosti redovni dio života, počinje dugo, naporno spuštanje u dubine zemlje.

 Poslijee rušenja tunela, rudari se sklanjaju u “utočište” – prostor širok pet metara, sagrađen da smjesti 30 ljudi. Imaju zalihe hrane za tri dana.

Pogledajte video:

Serra Pelada, veliki rudnik zlata

Serra Pelada (engleski: "Bald Mountain") bio je veliki rudnik zlata u Brazilu 430 kilometara južno od ušća rijeke Amazone. Rudnik je  postao poznat po fotografijama koje je fotografisao Sebastiao Salgado.

Prikazuje radnike  koji potsjećaju na mrave kako pomiču veliku količinu rude rukama. Zbog haotične prirode operacije,procjena tačnog broja radnika je teško.

Smatra da je oko 10.000 radnika bilo prisutno, što ga čini jednim od najvećih rudnika na svijetu.

Danas  rudnik  Serra Pelada je napušten i ovaj površinski kop  gdje je nekad radilo oko 10.000 radnika  ispunjen je   vodom,  stvarajući malo zagađen jezero.

U ranoj dobi  rudnika, brazilska vojska je preuzela poslovanje kako bi se spriječilo izrabljivanje radnika i sukob između rudara i vlasnika. Zbog uporabe žive u postupku ekstrakcije zlata,  velike površine oko rudnika  su veoma zagađene. Ljudi  koji  su se hranili  ribom nizvodno od rudnika, imali povišene količine žive u  svome tijelu.